Jedna skupina Hrvata mogla bi imati ozbiljnih problema s porezom

Najava o poreznom rasterećenju studentskog rada iz kraja 2025. godine u tekućoj se godini pokazala složenijom nego što je prvotno komunicirano. Dok je neoporezivi limit za rad studenata podignut, prag za status uzdržavanog člana obitelji ostao je na nižoj razini, što stvara poteškoće studentima pri planiranju sezonskih poslova.

Umjesto jedinstvenog povećanja limita, sustav je tako ostao podijeljen između dvaju različitih pragova koji u praksi stvaraju zabunu i izravne financijske posljedice za studente i njihove obitelji. Redakciji Večernjeg lista tim se povodom javio student iz Šibenika, čija priča plastično oslikava razmjer dezinformiranosti na terenu.

Podsjetimo, krajem prošle godine iz samog vrha sustava studentskog rada stizale su optimistične poruke: studenti će od 2026. moći znatno više zaraditi bez poreznih posljedica za obitelj.

“Neoporezivi dio od 1. siječnja što se tiče studenata, ako je dijete prijavljeno na roditelja, je 4.800 eura, a ako je prijavljeno samostalno, onda naš student može raditi do 12 tisuća eura”, izjavio je tada Mario Župan, ravnatelj Studentskog centra Zagreb.

Ta je izjava – kasnije preuzeta i u medijskim objavama te komunikacijama studentskih centara – u studentskoj populaciji postala referentna točka za planiranje rada u 2026. godini. No nekoliko mjeseci kasnije pokazalo se da je stvarni porezni okvir znatno složeniji.

Prema pojašnjenjima Ministarstva financija i Porezne uprave, 4.800 eura odnosi se isključivo na neoporezivi primitak ostvaren radom studenata preko studentskih ugovora. Istodobno, i dalje vrijedi zakonski cenzus od 3.600 eura koji određuje može li student ostati uzdržavani član na poreznoj kartici roditelja, što izravno utječe na porezne olakšice u kućanstvu.

U praksi to znači da student može zaraditi do 4.800 eura bez poreza na studentski rad, ali i dalje može “preći granicu” od 3.600 eura i time ugroziti porezni status roditelja. Na tu nelogičnost upozorava za Večernji list i student iz Šibenika koji studira u Splitu i tijekom ljeta radi kao sezonski vatrogasac. Kaže kako je upravo zbog javnih objava i komunikacija institucija vjerovao da je limit jedinstveno podignut.

“Gledali smo informacije na stranicama studentskih centara i svugdje je stajalo 4.800 eura. Onda se naknadno pokaže da postoji i dalje stari limit od 3.600 eura. Normalno da se osjećaš kao da si doveden u zabludu”, kaže. Dodaje kako studenti svoje radne odluke često planiraju unaprijed, pogotovo oni koji rade sezonski. “Mi ne radimo ‘usput’. Planiraš sezonu, planiraš prihode. A onda ispadne da moraš paziti da ne prijeđeš neki drugi limit koji ti nitko nije jasno objasnio.”

Posebno osjetljiva skupina upravo su studenti koji ljeti rade u vatrogasnim postrojbama, gdje su potrebni u razdobljima najvećeg rizika od požara.

“Nas više kolega radilo je kao sezonski vatrogasci. Sada moramo paziti koliko ćemo raditi da ne izgubimo poreznu olakšicu roditelja. To znači da neki možda neće moći odraditi cijelu sezonu”, upozorava student. Upozorava i na širi paradoks tržišta rada. “Vatrogasaca je sve manje, a požara sve više. Država istovremeno traži ljude za sezonu, ali ih poreznim pravilima stavlja u poziciju da moraju ograničavati rad.”

Iz Ministarstva financija pojašnjavaju kako se u javnosti često miješaju dva odvojena porezna režima. Prvi se odnosi na neoporezivi rad studenata preko studentskih ugovora (do 4.800 eura), dok drugi definira status uzdržavanog člana u poreznom sustavu roditelja, gdje je cenzus i dalje 3.600 eura.

Naglašavaju kako se cenzus za uzdržavane članove može mijenjati isključivo zakonskim izmjenama, dok je povećanje studentskog neoporezivog dijela provedeno kroz izmjene pravilnika. Iz Studentskog centra pak navode za Večernji kako oni ne određuju porezne limite, već provode važeće zakonske i porezne propise. Ističu i da su ranije komunikacije o iznosu od 4.800 eura bile povezane s najavama i prijedlozima izmjena, dok se u konačnoj primjeni mora razlikovati što je zakonski cenzus, a što neoporezivi prag studentskog rada.

Međutim, za studente koji ovise o sezonskom radu – osobito u turizmu i vatrogastvu – razlika između 3.600 i 4.800 eura nije tehnička fusnota, nego granica koja određuje koliko mogu raditi i koliki financijski teret nose njihove obitelji. "Što se može s 300 eura mjesečno? Pa, definitivno ništa – ne može se pokriti ni stan, s obzirom na to da nemam dom. Stan me dođe oko 340–350 eura. Na to još treba dodati 200 do 300 eura za prehranu i druge osnovne potrepštine, tako da 300 eura mjesečno nije dovoljno ni za osnovni životni trošak. Mislim da se to može gledati kao situacija za uzdržavanog člana kojeg roditelji još financiraju, ali mi koji roditeljima moramo mjesečno osigurati oko 700 eura po djetetu, ako dijete nema osiguran smještaj, nalazimo se u potpuno drugačijoj situaciji.

U takvom sustavu država, zapravo, šalje poruku da se radi na crno, da se konobari, da se isplaćuju minimalne satnice, a ostatak 'na ruke' i slično. To je apsurdno. Umjesto da potiču rad i veće zarade, što bi značilo i veće prihode za državu, sustav zapravo radi suprotno. Jer ako govorimo o limitu od 3.600 eura, ne znam što se danas uopće može napraviti s tim iznosom", zaključuje 20-godišnjak iz Šibenika za Večernji list.